Shubunkin je tip "zlatne ribice" sa jednostrukim repom, uocljive prema narancastim, bijelim, crnim i plavim tockicama (mrljama). Najpoželjnijom se (među uzgajivacima) smatra plava koloracija. Tako se procijenjuju vrijednima oni primjerci cijih je barem 25% tijela plave boje. Selektivnim uzgojem (kuliranjem) nastoje se postići i naglasiti željene karakteristike vezane za koloraciju, oblik tijela i duljinu repa. U jezercima u kojima prevladavaju obicne zlatne ribice, uz manji broj shubunkina, kod križanog potomstva se karakteristike shubunkina postupno gube (To sam primijetila i u svojim jezercima). Oblikom tijela shubunkin lici na obicnu tzv. komet (comet) zlatnu ribicu tj. carassius auratus, cija je on i podvrsta. Shubunkini su nešto manji od kometa te narastu 15-ak centimetara. Ponekad se naziva i tockastom zlatnom ribicom, calico zlatnom ribicom ili harlekinom. Ova je vrsta razvijena u Japanu (prema nekim podatcima u Kini) , prije 100-injak godina ukrštanjem calico fantail-a sa comet zlatnom ribicom, da bi se stvorio otporan plivac jarkih upaljivih boja. U Kini ga nazivaju - Chuwen-chin. Zbog svoje otpornosti shubunkin je prigodan za uzgajivace pocetnike, a zbog vizualne atraktivnosti omiljen je među vlasnicima vrtnih jezeraca koji u njemu, kao i ja, vide lijepu nadopunu zlatnim nijansama kometa. Ženke polažu oko 1000 jaja koja se izlegnuť
za 6 dana. Mladi punu koloraciju postignu za otprilike 6 mjeseci.
Postoje 3 glavna tipa shubunkina:
Bristolski
Londonski
Japansko/Americki.
Varijet poznat kao bristolski subunkin stvoren je u Bristol Aquarists Society u Engleskoj.